U srijedu, 17. prosinca, s početkom u 21 sat, splitski klub Quasimodo pretvorio se u teatar ugostivši predstavu Krležine ratne adrese. Mario Kovač ovog puta nije imao ustaljenu ulogu DJ-a, već redatelja i naratora ovog poetskog recitaža, kako je sam okarakterizirao predstavu. Predstava je premijerno izvedena 7. srpnja 2014. u sedam sati, točno na Krležin rođendan, u sklopu 3. festivala Miroslav Krleža koji je tematski bio posvećen Prvom svjetskom ratu.
Ovo glazbeno-scensko događanje premijerno je bilo smješteno na sedam lokacija (s početkom na Gvozdu, a krajem na Krležinom grobu) iz Krležinih autobiografskih i dnevničkih zapisa diljem Zagreba, a cijelu splitsku izvedbu pratio je video zapis zagrebačkog originala.
Predstava prati Krležino sjećanje o ratnom Velikom Meštru Svih Hulja. On nije kritizirao rat iz pozicije nekoga tko je na svojoj koži doživio njegove strahote, on i sam priznaje da je kratko bio na bojišnici i da je bio dovoljno sretan da u mnogim situacijama ratna nadjačavanja promatra kroz prozor, grijući se uz vatru. Unatoč tomu, rečenice koje su odjekivale prostorom Quasimoda približile su prisutnima bijedu rata na jedan drugačiji način. U trenucima kao da se mogao osjetiti Krležin jad dok zapomaže postavljajući bolna pitanja o (be)smislu vječnog ratovanja koje se uvijek prelama preko leđa puka.
Dora Lipovčan, Pavle Bojanić, Ivan Grobenski, Ivan Gundić, Matija Major i Nikša Marinović proveli su prisutne kroz poeziju i dnevničke zapise, na ogoljeloj pozornici, koristeći samo vlastiti glas, Krležine riječi i scenski pokret da prenesu nemir koji tematika nosi sa sobom. Predstava je privedena kraju uz grupnu pjesmu čiji su stihovi ispunili prostor splitskog kluba sjetom i tugom ratom poraženih i pregaženih pojedinaca potvrđujući da u ratu nema pobjednika.
Kristina Tešija
gledam.org 