Pisati o izvedbama amaterskih glumaca, polaznika glumačkih studija, na trenutke se čini kao nezahvalan i težak zadatak; kriterije koje primjenjujem na kazališne predstave u kojima glume profesionalni glumci, nemoguće je i nepravedno primijeniti u ovom slučaju. S druge strane, gledati ovakve izvedbe nagrađujuće je iskustvo koje pruža odmak od naviknutosti na tipske uloge i ansamble kojima cirkuliraju uvijek ista lica. Ovakve su izvedbe, ma kakve u tom trenutku bile, podsjetnik da ljubav prema kazalištu i glumi ne treba uvijek voditi u profesionalne vode; podsjećaju me da ne postoje loši trenuci za priuštiti si bavljenje onim što te ispunjava i veseli.
Proteklog sam tjedna imala priliku prisustvovati dvjema generalnim probama izvedbi glumaca, polaznika glumačkog studija kazališta Playdrama; riječ je o predstavama San ljetne noći i Na tri kralja. Predstave koje, osim činjenica da u njima glume redom glumci amateri, povezuju i (gotovo) identične scenografije, kostimografije i izbor glazbe, u ova su se dva navrata pokazale kao ogledni primjer onoga što i od najboljih izvedbi i ideja zna napraviti lošu predstavu, kao i obrnuto – onoga što će i od manjkavih izvedbi napraviti ugodno, zabavno i ispunjujuće iskustvo gledanja predstave.
Energija i povezanost glumačkog ansabla u obje je izvedbe (naglašavam, riječ je o generalnim probama koje su se pokazale kao izvrsna finalna vježba i prilika da ansambli sve manjkavosti uspješno poprave do javne izvedbe) isplivala na površinu i jednu je predstavu uzdignula do razine profesionalne kazališne predstave, dok je u drugoj ukazala na manjkavosti previđanja ovih faktora kao ključnih pri dopiranju do publike.
Polaznici koji su izveli Shakespeareov San ljetne noći redom su Milenka Brekalo, Leo Murgić, Nada Piacun, Ksenija Pribilović, Jurica Škalabrin, Ana Vučković, Ivana Zaninović, Viviana Zoković, Filipa Dora Ćapeta, Petar Jaman, Lukrecija Perišić, Jelena Radić, Luka Šamadan i Linda Žitnik. Ova ekipa zaljubljenika u kazalište već godinama pohađa satove glume kazališta Playdrama koje uskoro slavi svoju okruglu, desetu godišnjicu osnutka. Izvedbe koje su ovi glumci pokazali prštile su zaraznom energijom, a uvježbanost ansambla i kohezija grupe držala je fokus predstave tijekom cijelog trajanja pa su pojedine greške koje su se ogledale u tekstu, dikciji i nekoordiniranosti scenskog pokreta i govora, pale u drugi plan.
Ovih je četrnaest glumaca izvelo Shakespearea na zaigran i zabavan način, trenuci humora tako su pametno raspisani i izvedeni da će i najzahtjevnije nasmijati. Kombinacija scenskog pokreta, mimike i replika atenskih zanatlija iz ove Shakespeareove komedije, grupe koju čini četvero polaznika (Milenka Brekalo, Leo Murgić, Ksenija Pribilović, Nada Piacun i Jurica Škalabrin) najčvršći je i najbolje izveden dio predstave. Ova grupa polaznika pokazala je zavidnu razinu ovladavanja svim glumačkim izražajnim sredstvima, a humor na koji se oslanja njihova izvedba ni u jednom trenutku nije poskliznuo u karikaturalnost niti je iz njihovih izvedbi ni na jedan način bilo očigledno da je riječ o amaterima. Scena u kojoj zanatlije izvode predstavu u predstavi, priču o Piramu i Tizbi u kojoj ljubavnici razgovaraju kroz pukotinu u zidu, zaista je jedna od najkvalitetnijih humorističnih scena koje sam imala priliku pogledati ove godine u splitskim kazalištima. Leo Murgić najvještije se snašao u humorističnim scenama i pokazao važnost svih glumačkih izražajnih sredstava pri izvedbi ovakvih uloga.
U ostalim izvedbama zasjale su Viviana Zoković u razigranoj ulozi Puka, dok je izvedba Lukrecije Perišić u ulozi Helene dostojna svrstavanja ove mlade glumice uz bok studentima Akademije.
Ono što je vidljivo već od prve scene, i što se protezalo cijelom predstavom, činjenica je da je ovo očigledno grupa koja izvrsno funkcionira i dobro je povezana i van zadanosti kazališne scene; energija i strast pristupa ulogama koje su tumačili može se opisati epitetom “zarazna”. Toliko zarazna da poželite da netko od tih kazališnih entuzijasta malo ušeta među uhodane ansamble splitskih kazališta i donese dašak svježeg zraka. Ako je suditi po izvedbi kojoj sam svjedočila, takav bi izlet bio plodonosan za obje strane.
Obje predstave povezuje već spomenuta, jednostavna scenografija koja se sastoji od svega nekoliko “lebdećih” platnenih trokuta i dvije klupe, zaigrana kostimografija (haljine od tila, kićeni ovratnici) i glazba koja se u potpunosti oslanja na Beatlese i njihove hitove koji su zgodno poslužili kao uvod u nove scene i trenutke izmjene glumaca na pozornici.
Ansambl predstave Na tri kralja čine Viviana Bojić, Zorana Buzov, Suzana Čizmić, Lana Ivanovski, Marija Karoglan, Maja Matas, Vana Miličević, Marina Odža, Mile Škalic, Vanja Viculin i Vesna Vukman. Energija koja me u potpunosti zarazila pri izvedbi Sna ljetne noći ovdje je, nažalost, izostala. Uz obveznu mentalnu zabilješku da je riječ o generalnoj probi i da se sve greške mogu ispraviti, a energija javne izvedbe može u potpunosti promijeniti sveukupan dojam, i u ovoj se grupi vidjela ljubav prema izvedbenoj umjetnosti i strast prema javnom nastupu.
Kao najveći neprijatelji ove izvedbe na površinu su isplivali dikcija (neke je polaznike bilo gotovo pa nemoguće čuti i razumjeti), nekoordiniranost govora i scenskog pokreta, ali i nekoordiniranost grupe koja se ogledala u ponekim nespretnim izmjenjivanjima na sceni.
Ipak, ni u ovoj izvedbi humor nije izostao. Iako nešto jednostavniji, oslanjajući se uglavnom na scenski pokret, on je na trenutke bio dovoljan da predstavu dodatno olakša i zabavi gledatelja. Na tom se planu istaknula Vesna Vukman koja je izvrsno iznijela ulogu žene preodjevene u muškarca. Konstantno balansirajući na tankoj liniji karikaturalnosti, ona je, najviše scenskim pokretom (držanjem, geganjem u hodu) utjelovila muškarca na zabavan način, dopuštajući gledatelju da se odmori od silnih ljubavnih spletki na pozornici i dobro nasmije.
Najveći neprijatelj, uz spomenutu dikciju, izvedbi kojoj sam prisustvovala je svakako podjela uloga. Ansambl od jedanaest polaznika broji tek jednog glumca pa su tako glumice utjelovile i ženske i muške uloge, kao i uloge žena koje se preruše u muškarca. Na trenutke je ovakva podjela uloga, u kombinaciji s teško razumljivim replikama, otežavala praćenje radnje pa gledatelj postane još svjesniji svake, pa i najsitnije, greškice koja se potkrala u izvedbama. Ipak, po komentarima koji su uslijedili nakon javnih izvedbi i jedne i druge glumačke grupe, čini se da su ovi glumci (i uvjetno rečeno) amateri svaki komentar, uputu i kritiku nakon generalne probe prihvatili, poradili na ukazanim problematičnim trenucima izvedbi i splitskim gledateljima priuštili izvedbe vrijednje svake pohvale njih kao glumaca, kazališta Playdrama kao mjesta njegovanja ljubavi prema kazališnoj umjetnosti i voditelja glumačkih skupina u sezoni 2018. / 2019. – Petra Kovačić, Justina Vojaković Fingler, Elvis Bošnjak, Karolina Šuša, Trpimir Jurkić, Snježana Sinovčić Šiškov, Bruna Radić i Lara Jerončić
Kristina Tešija
foto: fb Playdrama
gledam.org 