Kazališne predstave kao test strpljenja publike

Među dvanaest gostujućih predstava na 29. Marulićevim danima, od kojih sam uspjela pogledati njih jedanaest, dvije se ističu svojim formatom, pristupom kazališnoj formi i odnosom prema publici. Stoga im posvećujem jedan zajednički tekst, potaknuta blagim strahom da o svakoj mogu više razmišljati, nego napisati. Riječ je o predstavama Ispravci ritma, nastaloj u koprodukciji BADco., Drame… Read More Kazališne predstave kao test strpljenja publike

Ciganin, ali najljepši: Uvijek može drukčije, samo je teško

Uvijek je problematično to progovaranje u ime drugoga; tanka je granica davanja glasa i oduzimanja istoga – govorenje za, govorenje u ime, govorenje umjesto… brojne su varijacije na temu. Kristian Novak je u svom romanu Ciganin, ali najljepši progovorio u ime Roma (kako kolektiva, tako i pojedin(a)ca), ali i u ime izbjeglica iz tog nekog… Read More Ciganin, ali najljepši: Uvijek može drukčije, samo je teško